
RECENZIJA FILMA TRAIN TO BUSAN (2016)
Intenzivan triler prepun akcije, emocija i društvenih komentara
Južnokorejski film Train to Busan (부산행), koji je režirao Jeon Sang-ho (Yeon Sang-ho), jedno je od najistaknutijih ostvarenja modernog horor žanra. Ova napeta zombi-apokalipsa smeštena u voz koji juri kroz haotičnu Koreju brzo je osvojila i kritiku i publiku širom sveta. Premijerno prikazan na filmskom festivalu u Kanu 2016. godine, film se istakao ne samo zbog svoje adrenalinske akcije već i zbog emotivne srži i suptilnih društvenih komentara.
Radnja filma prati Seoka-vua (Gong Yoo), sebičnog investicionog menadžera koji je razveden i emotivno udaljen od svoje mlade ćerke Su-an (Kim Su-an). Kako bi joj ispunio rođendansku želju, odlučuje da je povede vozom KTX iz Seula u Busan, gde živi njena majka. Ono što počinje kao običan put ubrzo se pretvara u pakao kada se među putnicima nađe zaražena žena, koja ubrzo mutira u zombija i pokreće lančanu reakciju smrtonosne zaraze.
Putnici su primorani da se bore za život dok se virus nezaustavljivo širi kroz vagone, preobražavajući ljude u brze, besne i neumoljive horde zombija. U ovom paklenom okruženju, priča se usmerava na nekoliko ključnih likova koji simbolizuju različite aspekte ljudske prirode – od nesebičnosti i herojstva do pohlepe i egoizma.
Glavni protagonist filma, Seok-vu, na početku je hladan i sebičan biznismen koji brine samo o sebi i svojoj ćerki. Međutim, kroz niz emotivnih iskušenja i moralnih odluka, njegov karakter se menja, otkrivajući njegovu pravu ljudskost. Njegova transformacija od bezdušnog korporativnog igrača do nesebičnog oca jedan je od najdirljivijih aspekata filma.
Njegova ćerka, Su-an, predstavlja neiskvarenost i empatiju. Njena ljubaznost i saosećajnost često su u suprotnosti sa okrutnošću sveta odraslih, što je dodatno naglašeno u scenama u kojima ona izražava žaljenje zbog ljudske sebičnosti.
Jedan od najomiljenijih likova u filmu, Sang-hva je fizički snažan, ali izuzetno srdačan čovek koji putuje sa svojom trudnom suprugom Seong-kjong (Jung Yu-mi). On simbolizuje herojstvo i ljudsku požrtvovanost, često stavljajući druge ispred sebe. Njegova borba protiv zombija i način na koji štiti svoju suprugu čine ga nezaboravnim junakom filma.
Kao glavni antagonist među preživelima, Yon-suk je pohlepni direktor koji se ne libi da žrtvuje druge kako bi osigurao sopstvenu sigurnost. Njegov lik je kritika korporativne sebičnosti i nehumanosti, a njegovi postupci tokom filma podstiču dodatnu dramu i konflikte među putnicima.
Jeon Sang-ho, poznat po svojim animiranim filmovima sa mračnim temama (The King of Pigs, Seoul Station), ovde se prvi put okušao u igranom filmu i isporučio izuzetno napet, emocionalno snažan triler. Njegova režija uspešno balansira između intenzivne akcije i dubljih emotivnih trenutaka.
Scenaristički, film vešto koristi tradicionalne motive zombija, ali dodaje jedinstvene elemente – brzinu, kolektivnu pretnju i klaustrofobičnu atmosferu voza. Dijalozi su prirodni, likovi su dobro razvijeni, a svaki trenutak služi ili razvoju radnje ili produbljivanju emocija.
Akcione scene su izvedene izuzetno dinamično, a zaraženi zombiji su brzi, agresivni i zastrašujući. Njihovo kretanje i koreografija podsećaju na filmove kao što su World War Z (2013), ali sa dodatnom dozom azijskog horor stila, gde vizuelni i zvučni efekti pojačavaju utisak straha.
Jedan od najupečatljivijih elemenata filma je način na koji koristi prostor voza. Ograničenost vagona doprinosi klaustrofobičnom osećaju i povećava tenziju, jer likovi ne mogu lako da pobegnu. Koreografija borbi je inteligentna, s akcentom na kreativna rešenja kako bi preživeli izbegli zombije u skučenim prostorima.
Iako na površini izgleda kao običan horor film, Train to Busan nudi duboku društvenu kritiku. Film oslikava klasne razlike, ljudsku sebičnost i način na koji ljudi reaguju u kriznim situacijama.
Kraj filma je jedan od najemotivnijih trenutaka u horor kinematografiji. Seok-vuova žrtva za ćerku predstavlja kulminaciju njegovog karaktera – od hladnog biznismena do heroja koji daje sve za svoje dete. Poslednje scene, u kojima Su-an peva pesmu dok vojska procenjuje da li su preživeli zaraženi, donose snažan emotivni udar i ostavljaju publiku u suzama.
Train to Busan je mnogo više od običnog zombi filma. Njegova kombinacija napetosti, emotivne dubine i društvenog komentara čini ga jednim od najboljih horor filmova 21. veka. Sa fantastičnim performansama, impresivnom režijom i nepredvidivom radnjom, film ostavlja snažan utisak i nastavlja da bude jedan od najomiljenijih filmova u žanru.
Film je obavezna preporuka za ljubitelje horora, ali i za one koji vole filmove sa jakim emotivnim temama i društvenim porukama.