
„Thor: Ragnarok” (2017) – Spektakl boja, humora i mitološke epopeje
„Thor: Ragnarok” (2017) predstavlja treći solo film o bogu groma iz Marvelovog filmskog univerzuma i ujedno najhrabriju i najradikalniju promenu tona u odnosu na prethodne delove. Nakon ozbiljnog, ali kritički podeljenog „Thora” (2011) Kenedta Brane i znatno tamnijeg „Thor: The Dark World” (2013) Alana Tejlora, Marvel Studios je odlučio da u potpunosti promeni pristup liku i njegovom svetu.
Za režisersku palicu zadužen je Taika Vaititi, novozelandski reditelj poznat po svom jedinstvenom spoju apsurdnog humora, vizuelne maštovitosti i sposobnosti da kombinuje žanrove na neočekivane načine. „Thor: Ragnarok” je tako postao ne samo osveženje u okviru Marvelovog univerzuma, već i jedan od najboljih filmova u čitavoj franšizi.
Film započinje u atmosferi gorko-slatkog haosa – Thor (Chris Hemsworth) je zarobljen u vatrenom carstvu Surtura, džinovskog demona koji najavljuje proročanstvo Ragnaroka, kraja Asgarda. U spektakularnoj borbi, Thor uspeva da pobegne i vraća se kući, gde saznaje da je njegov brat Loki (Tom Hiddleston) preuzeo tron Asgarda glumeći njihovog oca Odina (Anthony Hopkins).
Njihovo putovanje u potrazi za pravim Odinom dovodi ih do Zemlje, gde otkrivaju da je Asgard pred kolapsom. Pravi haos nastupa kada se pojavljuje Hela (Cate Blanchett), boginja smrti i Thorova zaboravljena sestra, koja uništava njegov čekić Mjolnir i proteruje ga na daleki planet Sakaar.
Na Sakaaru, Thor postaje zarobljenik u gladijatorskoj areni kojom upravlja ekscentrični Veliki Majstor (Jeff Goldblum). Tu se sreće sa svojim starim prijateljem Hulkom (Mark Ruffalo) i Valkirom (Tessa Thompson), a zajedno kreću u misiju povratka na Asgard kako bi zaustavili Helu i sprečili Ragnarok.
Jedna od najistaknutijih odlika filma jeste njegov vizuelni identitet. Za razliku od prethodnih Thorovih filmova koji su preferirali tamniji, ozbiljniji ton, Vaititi unosi koloritnu, retro-estetiku inspirisanu stripovima Džeka Kirbija.
Planeta Sakaar, sa svojim neonima, psihodeličnim pejzažima i neobičnim arhitektonskim strukturama, podseća na mešavinu „Čuvara galaksije” i dela naučnofantastičnih umetnika iz sedamdesetih. Svaki kadar odiše kreativnošću – od kostima i scenografije do montaže i kamere.
Akcione sekvence su dinamične i inovativne, a klimaktična scena borbe Thora i Hele, uz pesmu Immigrant Song grupe Led Zeppelin, ostaje jedan od najupečatljivijih trenutaka filma.
Ovaj film donosi novu verziju Thora – manje herojski ozbiljnu, a više harizmatično zabavnu. Hemsworth je pokazao izuzetnu sposobnost za komediju, savršeno uklapajući svoj lik u novi, opušteniji ton filma. Njegova hemija s drugim likovima, posebno sa Lokijem i Hulkom, daje filmu srž punu emocija i humora.
Blanchett kao Hela donosi jednu od najboljih i najstilizovanijih Marvelovih negativki. Njena uloga kombinuje klasičnu teatraličnost sa surovim borbenim sposobnostima, a njena prisutnost na ekranu dominira svakom scenom u kojoj se pojavljuje.
Loki ostaje jedan od najomiljenijih likova Marvelovog univerzuma, a Hiddleston ponovo briljira u ulozi šarmantnog, ali nepredvidivog boga nestašluka. Njegov odnos sa Thorom dobija dodatnu dubinu, dok njegov karakter balansira između izdaje i odanosti.
Goldblum donosi svoj jedinstveni brend harizme u ulogu Velikog Majstora, vladara Sakara. Njegova uloga je nepredvidiva, zabavna i apsurdna – savršen dodatak Vaititijevom tonu filma.
Ovaj film donosi nešto što fanovi stripa dugo priželjkuju – govorećeg Hulka! Njegova razmena replika sa Thorom je među najkomičnijim aspektima filma, a karakterizacija Hulka dodaje mu dubinu koja nedostaje u prethodnim filmovima.
Vaititijev humor je apsolutno dominantan element „Thor: Ragnarok”-a. Film obiluje duhovitim dijalozima, ironijom i apsurdnim situacijama, što ga izdvaja od klasičnih superherojski ozbiljnih priča.
Mnogi momenti, poput Thorovog nespretnog pokušaja da komanduje Hulkom, Lokijeve reakcije na njihovu borbu ili Korgovih (glas samog Vaititija) urnebesnih replika, podsećaju na improvizovanu komediju.
Međutim, film uspeva da održi balans između humora i emocionalne težine. Iako se likovi stalno šale, momenat kada Thor shvati svoje pravo nasleđe i kada Asgard zaista pada ostavlja snažan emotivni utisak.
Soundtrack, koji kombinuje retro sintizajzer zvukove s epskim orkestarskim kompozicijama Marka Maderseboa, savršeno oslikava energiju filma. Vrhunac je, naravno, dvostruko korišćenje pesme Immigrant Song Led Zeppelina, koja se savršeno uklapa u mitološku priču.
„Thor: Ragnarok” nije samo jedan od najboljih Marvelovih filmova – on je prekretnica u načinu na koji superherojski filmovi mogu da izgledaju. Kombinujući spektakularnu akciju, prepoznatljiv humor, izvanredne vizuelne elemente i nezaboravne likove, Vaititi je napravio film koji ne samo da redefiniše Thora već i postavlja nove standarde u žanru.
Ostaje pitanje da li je humor možda previše naglašen na račun ozbiljnosti priče, ali s obzirom na uspeh filma kod kritike i publike, čini se da je Marvel pogodio pravu formulu.
Ocena: 9.5/10 – Jedan od najboljih Marvelovih filmova do sada, obavezno gledanje za ljubitelje superheroja i komedije!