
“Snatch” (2000) – Haotična Simfonija Kriminala i Humora
Snatch (2000), ili kako je u domaćem prevodu poznat kao “Zdrpi i beži”, predstavlja jedan od najblistavijih bisera modernog britanskog filma. Ova eksplozivna mešavina kriminala, crnog humora i frenetične montaže nosi prepoznatljiv pečat reditelja Gaja Ričija (Guy Ritchie), koji je već sa svojim debitantskim filmom, Lock, Stock and Two Smoking Barrels (1998), pokazao da je majstor dinamičnog pripovedanja i karakterističnog britanskog gangsterskog stila.
Film se ističe impresivnim ansamblom glumaca, nepredvidivom radnjom, kultnim dijalozima i stilizovanim vizuelnim jezikom, što ga je učinilo jednim od najupečatljivijih ostvarenja u žanru kriminalističke komedije.
Radnja Snatch-a isprva deluje jednostavno: ukraden je dijamant od 86 karata, a različite kriminalne grupe, prevaranti i sitni banditi pokušavaju da ga se domognu. Međutim, kako je to tipično za Ričijev stil, priča se ubrzo razgranava u lavirint preokreta, bizarnih obrta i sudbinskih slučajnosti.
Film prati dve glavne radnje koje se prepliću. Prva se odnosi na Frenkija “Četiri Prsta” (Benisio del Toro), kockara i kriminalca koji treba da dostavi ukradeni dijamant iz Antverpena u London. Kada stigne, upada u zamku koju su mu postavili ruski mafijaš Boris “Britva” (Rade Šerbedžija) i lokalni kriminalci.
Druga linija priče prati Turska (Džejson Stetam) i njegovog partnera Tomija (Stiven Grejam), ilegalne promotere boksa, koji se zapliću u svet podzemnih borbi nakon što njihov borac naiđe na nepredvidivog Roma, Mikija O’Nila (Bred Pit). Njih dvojica nehotice upadaju u probleme s ozloglašenim gangsterskim bosom Bricom “Ciglom” Topom (Alen Ford), čije pretnje i zahtevi ih dovode u niz sve apsurdnijih situacija.
Kako se priče prepliću, likovi postaju uvučeni u lavinu nesporazuma, prevara, otmica i nasilja, dok svi pokušavaju da ostvare svoje ciljeve.
Gaj Riči ovde koristi sve svoje prepoznatljive stilske trikove: brzu montažu, neobične uglove kamere, zamrzavanje kadrova sa natpisima, dinamičnu naraciju i hiper-stilizovane sekvence. Njegov režiserski pečat se ogleda u besprekornoj koreografiji haosa, gde se kompleksna priča odvija u vrtoglavom ritmu, ali bez gubitka jasnoće.
Jedan od najprepoznatljivijih aspekata Ričijevog rada je dijalog – duhovit, brz i prepun britanskog slenga. Likovi su istovremeno groteskni i šarmantni, dok njihov britki govor dodatno doprinosi ritmičnosti filma.
Montaža je još jedan ključni element – kadrovi se smenjuju u munjevitom tempu, dok dinamični prelazi između scena doprinose energiji filma. Riči koristi brojne tehničke inovacije, uključujući ubrzane i usporene snimke, ekstremne zumove i nagle rezove koji dodatno pojačavaju osećaj haotičnosti.
Jedan od najjačih aduta filma jeste njegova glumačka ekipa, sastavljena od iskusnih britanskih i holivudskih zvezda, od kojih svaka donosi unikatnu energiju i harizmu.
Ostali članovi ansambla – Stiven Grejam, Denis Farina, Vini Džons i Leni Džejms – savršeno dopunjuju galeriju upečatljivih i često karikaturalnih likova.
Muzika u Snatch-u je fantastično usklađena s vizuelnim stilom filma. Soundtrack kombinuje raznolike žanrove – od rokenrola i funka do elektronske muzike – čime se dodatno pojačava osećaj urbanog ritma i energije. Istaknute pesme, poput “Golden Brown” od The Stranglers i “Angel” od Massive Attack, savršeno se uklapaju u atmosferu filma.
Humor u Snatch-u je prepoznatljivo britanski – crn, sarkastičan i često apsurdan. Dijalozi su napisani s preciznošću i ritmom koji ih čini nezaboravnim. Mnogi citati iz filma postali su kultni, zahvaljujući brzopoteznim replikama i beskrajno zabavnim nesporazumima među likovima.
Snatch nije samo film – to je stil, energija i stav. Gaj Riči je stvorio vizuelno i narativno eksplozivan film koji funkcioniše kao haotična simfonija zločina, smeha i nepredvidivosti.
Sa svojom zaraznom dinamikom, nezaboravnim likovima i besprekornom režijom, Snatch ostaje jedan od najboljih britanskih filmova svog vremena i klasik u žanru kriminalističke komedije. Njegov uticaj je ogroman, a i nakon više od dve decenije, film ne gubi na svežini i zabavi.
Ocena: 10/10 – Obavezno gledanje za sve ljubitelje pametnih, stilizovanih i urnebesnih krimi-komedija.