
Memoari jedne gejše (Memoirs of a Geisha, 2005) – Filmska recenzija
Film Memoari jedne gejše (2005), reditelja Roba Marshalla, predstavlja jednu od najambicioznijih ekranizacija romana u poslednjim decenijama. Zasnovan na istoimenom bestseleru Artura Goldena iz 1997. godine, film nas vodi na očaravajuće i emocionalno putovanje kroz život mlade devojke koja postaje jedna od najpoznatijih gejši Japana.
Ovaj vizuelno zadivljujući film, iako proizveden u holivudskom studiju, nastoji da oslika egzotičnu i kompleksnu kulturu tradicionalnog Japana. No, istovremeno, suočava se s određenim kontroverzama i kritikama, kako zbog izbora glumačke postave, tako i zbog same interpretacije japanske tradicije kroz prizmu zapadne kinematografije.
Radnja filma započinje 1929. godine u siromašnom ribarskom selu gde devetogodišnja devojčica Čijo (Kasumi Kimura) i njena starija sestra Satsu bivaju prodate od strane svog oca. Čijo završava u okiyi, domu u Kjotu gde se odgajaju i treniraju buduće gejše, dok njena sestra Satsu odlazi u bordel.
U okiyi, Čijo prolazi kroz surovo detinjstvo, suočavajući se s okrutnim tretmanom Hatsumomo (Gong Li), tadašnje glavne gejše kuće, koja u njoj vidi potencijalnu suparnicu. Međutim, sreće ljubaznog i uglednog predsednika (Ken Watanabe), koji joj pruža trenutak nade i inspiriše je da postane gejša kako bi jednog dana mogla da mu se približi.
Pod mentorstvom plemenite gejše Mamehe (Michelle Yeoh), Čijo preuzima novo ime – Sajuri – i postaje jedna od najcenjenijih gejši u Japanu. Ipak, njen put do slave ispunjen je intrigama, ljubavnim previranjima i političkim preokretima koji dolaze s izbijanjem Drugog svetskog rata.
Jedan od najčešćih prigovora na ovaj film tiče se izbora glavnih glumica – Gong Li, Zhang Ziyi (Sajuri) i Michelle Yeoh – koje su sve kineskog porekla, umesto japanskog. Ova odluka izazvala je polemike jer je smatrana nepoštovanjem japanske kulture, budući da su gejše simbol duboko ukorenjen u japanskoj tradiciji.
Ipak, ako zanemarimo etničke kontroverze, gluma je izuzetno upečatljiva. Zhang Ziyi briljira u ulozi Sajuri, donoseći mešavinu nežnosti i unutrašnje snage, što čini njen lik nezaboravnim. Michelle Yeoh kao Mameha donosi sofisticiranost i gracioznost, dok je Gong Li izvanredna u ulozi antagonističke Hatsumomo, pružajući jedan od najupečatljivijih performansa u filmu.
Ken Watanabe, jedini japanski glumac u vodećoj postavi, donosi toplinu i dostojanstvo ulozi Predsednika, ali njegov lik ostaje prilično enigmatičan i nedovoljno razvijen u scenariju.
Rob Marshall, poznat po svom radu na mjuziklu Chicago (2002), donosi vizuelno raskošan film, oslanjajući se na svoju pozadinu u koreografiji kako bi prikazao elegantne pokrete gejši i baletski precizne scene tradicionalnih performansa.
Kinematografija Diona Bibija je zadivljujuća – svaki kadar odiše estetikom tradicionalnog Japana, od osvetljenih ulica Giona, preko bogato dekorisanih kimona, do prizora sakura trešnjinog cveta koji lebdi kroz vazduh. Korišćenje svetla i senki doprinosi melanholičnoj atmosferi, dok široki planovi Kjota evociraju bajkovitu atmosferu.
Muziku filma komponovao je legendarni Džon Vilijams, a glavnu temu na violončelu izvela je Yo-Yo Ma. Vilijamsov score doprinosi emotivnoj dubini filma, koristeći suptilne, istočnjački inspirisane melodije koje savršeno reflektuju unutrašnji svet glavne junakinje. Glavna muzička tema, prožeta nežnim tonovima, dodatno naglašava patnju i čežnju Sajuri.
Memoari jedne gejše je film koji se ističe svojom estetikom, dirljivom muzikom i snažnim performansima, ali pati od određenih narativnih i kulturnih nesavršenosti. Dok će ljubitelji vizuelnih spektakala i emotivnih drama uživati u njegovoj raskoši, oni koji traže vernu i autentičnu priču o japanskoj tradiciji možda će ostati razočarani.
Uprkos manama, film ostaje nezaboravno iskustvo – priča o snazi volje, lepoti i prolaznosti trenutka, baš kao i svet gejši koji nastoji da prikaže.
Ocena: 8/10