GoodFellas (1990)

Recenzija filma GoodFellas (1990) – remek-djelo gangsterskog žanra

Martin Scorsese je 1990. godine isporučio jedno od najmoćnijih i najutjecajnijih ostvarenja u povijesti filma – GoodFellas (Dobri momci). Ovaj film nije samo priča o mafiji; on je brutalno realističan prikaz kriminalnog života, vođen briljantnim režijskim stilom, izvanrednim scenarijem i nezaboravnim glumačkim izvedbama.

Radnja i struktura

Temeljen na knjizi Wiseguy Nicholasa Pileggija, GoodFellas prati uspon i pad Henryja Hilla (Ray Liotta), irsko-talijanskog mladića koji sanja o životu u mafiji. Uz mentore Tommyja DeVita (Joe Pesci) i Jimmyja Conwaya (Robert De Niro), Henry postaje dio kriminalnog podzemlja, no njegov put popločan je nasiljem, izdajom i paranojom. Scorsese koristi frenetičnu montažu i nenadmašnu naraciju kako bi nas uveo u svijet gdje su kriminal i luksuz neodvojivi – ali samo do trenutka kada stvari počnu ići po zlu.

Režija i stil

Scorsese je majstor ritma, a GoodFellas je savršena demonstracija njegove sposobnosti da stvori napetu, kinetičku priču. Kamera neprestano klizi, dugi kadrovi poput legendarnog ulaska u klub Copacabana daju filmu gotovo dokumentarističku autentičnost, dok brza montaža i nezaboravna soundtrack selekcija (od Tonyja Bennetta do The Rolling Stonesa) dodatno pojačavaju osjećaj kaosa i euforije.

Posebno treba istaknuti Scorseseovu upotrebu glasovne naracije – Henryjeva priča nije samo ekspozicija, već duboko osobno iskustvo koje nas uvlači u njegov um i daje filmu gotovo literarni ton. U ključnom trenutku, čak i Karen (Lorraine Bracco), Henryjeva supruga, preuzima naraciju, čime se dodatno produbljuje perspektiva i slojevitost likova.

Gluma i karakterizacija

Ray Liotta u ulozi Henryja Hilla isporučuje možda najbolju izvedbu svoje karijere – od fascinacije mafijaškim svijetom do panične paranoje pod pritiskom FBI-ja i vlastite ovisnosti. Robert De Niro kao hladnokrvni Jimmy Conway donosi smiren, ali zastrašujući autoritet, dok je Joe Pesci kao nepredvidivi Tommy DeVito nezaustavljiva sila – njegov portret nasilnog sociopata toliko je uvjerljiv da mu je donio Oscara za sporednu ulogu.

Lorraine Bracco također briljira kao Karen Hill, pružajući perspektivu žene koja se, jednako kao i Henry, zaljubljuje u luksuz i moć, ali se kasnije suočava s posljedicama tog izbora. Njen lik dodaje emocionalnu dubinu i realnost priči, čineći film više od klasičnog gangsterskog spektakla.

Teme i značaj filma

Osim što je kriminalistička saga, GoodFellas je i kritika američkog sna. Scorsese dekonstruira mit mafijaškog kodeksa časti, prikazujući svijet u kojem odanost postoji samo dok donosi korist, a izdaja i nasilje su neizbježni. Film ne romantizira kriminal – naprotiv, prikazuje ga kao neprekidnu petlju paranoje, brutalnosti i neizvjesnosti.

Utjecaj GoodFellasa osjeća se i danas – od serije The Sopranos, koja preuzima njegov ton i stil, do Tarantinovih filmova koji su inspirirani njegovim dijalozima i narativnim tehnikama.

Zaključak

GoodFellas nije samo jedan od najboljih gangsterskih filmova svih vremena – on je jedno od najvećih ostvarenja sedme umjetnosti uopće. Savršen spoj režijske virtuoznosti, scenarističke preciznosti i iznimnih glumačkih izvedbi, ovaj film ostaje besmrtno remek-djelo koje s vremenom postaje sve bolje.

Ocjena: 10/10