
Recenzija filma „Doctor Strange in the Multiverse of Madness” (2022)
Marvelovi filmovi su se tokom godina transformisali od klasičnih superherojski narativa u kompleksne, žanrovski raznolike priče koje obogaćuju već ustaljeni univerzum. Doctor Strange in the Multiverse of Madness (2022), u režiji legendarnog Sema Rejmija, predstavlja jedan od najambicioznijih pokušaja studija da spoji fantastiku, horor, naučnu fantastiku i superherojski spektakl u jednu koherentnu celinu.
Ovaj film, koji je direktan nastavak Doctor Strange (2016), ali i deo šire narativne strukture Marvelovog filmskog univerzuma (MCU), dolazi nakon događaja iz Spider-Man: No Way Home (2021) i serije WandaVision (2021), koji su otvorili vrata multiverzuma. Ali, da li je ovaj film uspeo da ispuni velika očekivanja ili se izgubio u haosu sopstvene ambicije?
Film prati Doktora Strejndža (Benedikt Kamberbač), koji se nakon događaja u No Way Home suočava sa posledicama svojih postupaka. Na venčanju svoje bivše ljubavi Kristine Palmer (Rejčel Mekadams), on je svedok napada čudovišta iz druge dimenzije koje lovi mladu devojku Ameriku Čavez (Sočitl Gomes).
Amerika ima sposobnost da nesvesno putuje kroz multiverzum, što je čini metom moćnih sila. Ubrzo se otkriva da je glavni antagonist filma niko drugi do Vanda Maksimof (Elizabet Olsen), koja je nakon događaja u WandaVision potpuno prihvatila svoj identitet Crvene Veštice. Vođena željom da pronađe univerzum u kojem će biti sa svojom decom, Vanda koristi tamnu magiju iz knjige Darkhold kako bi progonila Ameriku Čavez i iskoristila njene moći.
Strejndž i Vong (Benedikt Vong) pokušavaju da zaštite Ameriku, ali Vanda ubija mnoge magove iz Kamar-Taža i prisiljava Strejndža da potraži pomoć u drugim dimenzijama. Njihovo putovanje dovodi ih u svet Iluminata, gde sreću varijante poznatih likova poput profesora Ksavijera (Patrik Stjuart), Kapetana Karter (Hejli Atvel), Kapetana Marvela (Lašana Linč) i misterioznog Rida Ričardsa (Džon Krasinski).
Kako borba eskalira, Strejndž se suočava sa svojom najmračnijom verzijom i koristi nekromantičke moći kako bi zaustavio Vandu. Film kulminira emotivnim trenutkom u kojem Vanda shvata užas koji je napravila, uništava Darkhold u svim univerzumima i naizgled žrtvuje sebe.
Benedikt Kamberbač nastavlja da blista u ulozi Strejndža, balansirajući inteligenciju, aroganciju i emocionalnu ranjivost. U ovom filmu, vidimo ga u više iteracija – kao klasičnog Strejndža, „zlog” Strejndža i čak nekromantički oživljenu verziju sebe. Kamberbač donosi slojevitost i kompleksnost, omogućavajući publici da vidi čoveka iza magije.
Elizabet Olsen u ovom filmu isporučuje verovatno svoju najbolju glumačku interpretaciju u MCU-u. Njena Vanda je istovremeno strašna, tragična i neodoljivo ubedljiva. Za razliku od klasičnih antagonista, Vanda nije motivisana zlom već bolom i gubitkom, što je čini jednom od najsnažnijih i najtragičnijih figura u Marvelovom univerzumu.
Sočitl Gomes unosi svežinu u ulogu Amerike Čavez. Iako je njen lik relativno malo razvijen u ovom filmu, potencijal za buduće filmove je ogroman. Ona donosi mladalačku energiju i humor, ali i određenu emocionalnu dubinu, posebno u scenama koje otkrivaju njenu prošlost.
Sem Rejmi, poznat po Evil Dead i originalnoj Spider-Man trilogiji, unosi svoj jedinstveni vizuelni i narativni pečat u ovaj film. Njegov stil je prepoznatljiv kroz upotrebu naglih zoomova, ekscentričnih uglova kamere i horor elemenata.
Posebno se ističu scene koje podsećaju na klasične horor filmove – od Vandine demonske potere kroz tunele, do bizarnih scena sa „zlim” Strejndžom. Rejmi donosi nešto što nedostaje većini Marvelovih filmova: autorski pečat.
Film je vizuelno spektakularan, s jedinstvenim dizajnom multiverzumskih svetova. Scene putovanja kroz različite univerzume su apsolutni vrhunac, posebno moment kada Strejndž i Amerika prolaze kroz razne dimenzije u sekvenci koja podseća na eksperimentalnu umetnost.
Deni Elfman je svojom muzikom doneo drugačiju atmosferu u odnosu na klasične Marvelove filmove. Njegov originalni stil, mešanje orkestralnih i elektronskih elemenata, savršeno se uklapa u haotičnu energiju filma.
Doctor Strange in the Multiverse of Madness nije savršen film – scenario je na momente zbrzan, a neke teme ostaju nedovoljno istražene – ali je svakako jedan od najoriginalnijih i najzanimljivijih Marvelovih projekata.
Zahvaljujući odličnim glumačkim izvedbama, horor elementima i vizuelnom spektaklu, ovaj film predstavlja osvežavajući korak napred za Marvelov univerzum. Sem Rejmi donosi svoj jedinstveni stil, a Elizabet Olsen krade šou kao Vanda.
Ocena: 8/10 – smelo, inovativno, ali ponekad previše haotično.