
Recenzija filma “Django Unchained” (2012)
Uvod
Django Unchained (2012) je osmi film Quentina Tarantina, poznatog po svojoj jedinstvenoj režiji, nekonvencionalnim dijalozima, eksplicitnom nasilju i referencama na klasične filmove. Ovaj film je njegov prvi vestern – tačnije, “southern”, jer je smešten na američki jug pre Građanskog rata.
Film donosi priču o robu koji postaje lovac na ucene, koristeći Tarantinov prepoznatljiv stil – kombinaciju brutalne akcije, crnog humora i društvene satire. Ujedno, film je i omaž italijanskim “špageti vesternima”, posebno filmu Django (1966) Serđa Korbučija.
S pet nominacija za Oskara, uključujući najbolji film, i pobedama u kategorijama najboljeg originalnog scenarija (Tarantino) i najboljeg sporednog glumca (Christoph Waltz), Django Unchained je postao jedan od Tarantinovih najuspešnijih i najkontroverznijih filmova.
Radnja filma
Radnja filma počinje 1858. godine, dve godine pre početka Američkog građanskog rata.
Uvod – susret Djanga i doktora Šulca
Film otvara scena u kojoj Django (Jamie Foxx), rob na lancima, nailazi na dr. Kinga Šulca (Christoph Waltz), nemačkog bivšeg zubara koji sada radi kao lovac na ucene. Šulc kupuje Djanga kako bi mu pomogao da pronađe braću Britl, zločince za koje je raspisana nagrada.
Šulc ne samo da oslobađa Djanga, već mu nudi partnerstvo – uči ga kako da puca, jaha konja i koristi zakone lova na ucene kako bi zaradio bogatstvo. Django pristaje, ali samo pod uslovom da mu pomogne da pronađe i oslobodi svoju suprugu Broomhildu (Kerry Washington), koja je robinja na brutalnoj plantaži.
Kandilend – sukob sa Kalvinom Kendijem
Trag vodi do “Kandilenda”, plantaže Kalvina Kendija (Leonardo DiCaprio), sadističkog robovlasnika koji organizuje brutalne borbe robova. Da bi ga prevarili, Django i Šulc se pretvaraju da žele da kupe talentovanog borca, dok je pravi cilj kupovina Broomhilde.
Njihov plan komplikuje Kendijev slugeranja Stiven (Samuel L. Jackson), koji postaje sumnjičav i otkriva njihovu prevaru. To dovodi do dramatične konfrontacije, nasilja i krvoprolića, karakterističnih za Tarantinove filmove.
Glavne teme filma
Osveta je česta tema u Tarantinovim filmovima (Kill Bill, Inglourious Basterds), a ovde je ispričana kroz priču crnog roba koji se osvećuje svojim ugnjetačima. Django prolazi kroz transformaciju – od poniženog roba do moćnog osvetnika koji uzima pravdu u svoje ruke.
Iako je film stilizovan i pun Tarantinovog preterivanja, on ipak prikazuje brutalnost ropstva na realističan i šokantan način. Prizori poput mučenja robova, borbi do smrti i psihološkog zlostavljanja prikazuju koliko je okrutna bila realnost 19. veka na američkom jugu.
Dijalekt, naglasci i način govora likova igraju ključnu ulogu u filmu. Šulc govori sofisticiranim engleskim sa nemačkim akcentom, Kendijev govor odražava njegov južnjački status, dok Django postepeno usvaja samouvereni govor slobodnog čoveka.
Glumačke izvedbe
Jamie Foxx kao Django
Foxx odlično donosi transformaciju iz roba u lovca na ucene. U početku je tih i povučen, ali kako film odmiče, njegova samouverenost raste. Njegov hladnokrvni stav i odlučnost u finalu filma čine Djanga jednim od najboljih Tarantinovih protagonista.
Christoph Waltz kao dr. King Šulc
Šulc je moralna savest filma – belac koji se suprotstavlja ropstvu. Njegov šarm, elokventnost i duhovitost čine ga jednim od najomiljenijih Tarantinovih likova. Waltzova izvedba je toliko impresivna da mu je donela drugog Oskara za sporednu ulogu (prvi je osvojio za Inglourious Basterds).
Leonardo DiCaprio kao Kalvin Kendi
Kendi je jedan od najstrašnijih negativaca u Tarantinovim filmovima. DiCaprio se potpuno prepušta ulozi – scena u kojoj razbija čašu i krvari, ali nastavlja da glumi, postala je legendarna jer se zaista povredio tokom snimanja.
Samuel L. Jackson kao Stiven
Stiven je najveći izdajnik crne rase u filmu – rob koji verno služi Kendiju i čak prezire Djanga. Njegova uloga je ključna jer pokazuje kompleksnost rasnih odnosa u doba ropstva.
Režija i stil filma
Quentin Tarantino koristi svoj prepoznatljiv stil:
Nelinearna naracija (mada je ovde priča uglavnom linearna).
Brutalne i preterane scene nasilja.
Dijalozi puni humora, ironije i crnog humora.
Stilizovane scene obračuna inspirisane špageti vesternima.
Neočekivana muzička podloga – od Enija Morikonea do hip-hop pesama kao što je “100 Black Coffins” Ricka Rossa.
Muzika
Jedan od najzanimljivijih aspekata filma je eklektična muzička podloga:
Klasične vestern kompozicije Enija Morikonea.
Savremena muzika, uključujući hip-hop pesme “Unchained” i “100 Black Coffins”.
Kombinacija tradicionalnih i modernih zvukova stvara dinamičan i nepredvidiv ton filma.
Kritički osvrt i reakcije
Pozitivno
✅ Fantastične glumačke izvedbe (posebno Waltza, DiCaprija i Foxxa).
✅ Dijalozi i crni humor tipični za Tarantina.
✅ Brutalne scene koje osvetljavaju istorijske nepravde.
✅ Odlična muzika i vizuelni stil.
Negativno
❌ Film traje 2 sata i 45 minuta, što može delovati predugo.
❌ Ekstremno nasilje može biti previše za neke gledaoce.
❌ Korišćenje reči “nigger” (preko 100 puta) izazvalo je kontroverze.
Zaključak
Django Unchained je snažan, provokativan i stilizovan film, koji uspešno kombinuje akciju, humor i istorijsku dramu. Njegova hrabrost u prikazivanju brutalnosti ropstva i jedinstvena režija učinili su ga jednim od najvažnijih filmova 2010-ih.
Ocena: 9.5/10 – Tarantinovo remek-delo u vestern žanru!