
Deadpool 2 (2018) – Briljantni haos prepun humora, akcije i emocija
Deadpool 2 (2018) je nastavak kultnog filma iz 2016. godine, koji je redefinisao superherojski žanr svojim nekonvencionalnim pristupom, brutalnim humorom i neprestanim rušenjem četvrtog zida. Režiju ovog nastavka preuzeo je David Leitch (John Wick, Atomic Blonde), što je obećavalo još stilizovaniju akciju, dok se Rajan Rejnolds ponovo vraća kao neodoljivo sarkastični antiheroj, ujedno i kao koscenarista filma.
Kombinacija crnog humora, nasilja, emocija i neočekivanih preokreta čini Deadpool 2 jedinstvenim filmskim iskustvom. Da li je uspeo da nadmaši original i ponovo osvoji publiku? Hajde da analiziramo.
Film započinje eksplozivno, kako i dolikuje Deduplovom stilu – u brutalnoj sceni vidimo kako on obavlja svoje uobičajene „herojske“ zadatke, eliminišući kriminalce širom sveta. Međutim, tragedija ga pogađa kada njegova voljena Vanesa (Morena Bakarin) biva ubijena. Ova scena, iako iznenađujuće ozbiljna za Deadpool franšizu, postavlja ton filma i pokazuje da ćemo ovog puta videti više od puke parodije.
Slomljen i u depresiji, Dedpul pokušava da pronađe novi smisao u životu i, uz malu pomoć Kolosusa (Stiven Kapic), završava u X-Men timu – ali naravno, ne zadugo. Njegova „misija“ ga dovodi do mladog mutanta Rasela (Džulijan Denison), tinejdžera sa pirokinetičkim moćima, koji je meta misterioznog kiborga Kejbla (Džoš Brolin), putnika kroz vreme sa sopstvenim osvetničkim motivima.
Ono što sledi je mešavina eksplozivne akcije, urnebesnih dijaloga i emotivnih trenutaka dok Dedpul okuplja svoj tim – X-Force – u pokušaju da zaštiti Rasela i pronađe sopstvenu svrhu.
Rajan Rejnolds je još jednom dokazao da je rođen za ulogu Dedpula. Njegova interpretacija ovog lika je toliko prirodna da je teško zamisliti bilo koga drugog u crvenom kostimu. Njegova sposobnost da kombinuje sarkazam, emocije i apsurdne situacije čini film izuzetno zabavnim, ali istovremeno daje i srce priči.
Džoš Brolin kao Kejbl donosi ozbiljnost i težinu, što savršeno kontrira Dedpulovom haotičnom stilu. Njegov Kejbl je mračan, odlučan i zastrašujuć, ali u isto vreme ima dublju pozadinsku priču koja ga čini zanimljivim i kompleksnim. Njegova interakcija sa Dedpulom je jedan od glavnih aduta filma – hemija između njih dvojice je neosporno zabavna i dinamična.
Julián Dennison kao Rasel dodaje osveženje priči – on nije tipični mutirani tinejdžer, već kompleksan lik sa sopstvenim demonima. Njegov odnos sa Dedpulom prolazi kroz različite faze, od nepoverenja do nečeg što se može nazvati očinskom figurom, što daje priči emotivnu dubinu.
Zazie Beetz kao Domino je jedno od najvećih iznenađenja filma. Njena moć sreće deluje kao jednostavan koncept, ali njena harizma i opuštenost u haotičnim situacijama čine je izuzetno zabavnom za gledanje.
Pored njih, sporedni likovi poput Kolosusa, Negasonic Teenage Warhead (Brianna Hildebrand), kao i gomila kratkotrajnih članova X-Force tima (sa nezaboravno smešnim momentom Breda Pita kao Vanishera) doprinose humoru i dinamici filma.
Ako je prvi Deadpool pomerio granice humora u superherojskom filmu, Deadpool 2 ih razbija u paramparčad. Rajan Rejnolds i tim scenarista su isporučili scenario prepun metahumora, referenci na pop kulturu i urnebesnih situacija.
Od parodiranja X-Men franšize i DCEU-a (posebno Betmena i Supermena) do izrugivanja samom sebi (Green Lantern šale su nezaobilazne), film ne ostavlja ni jednu priliku za smeh neiskorišćenom. Posebno je impresivna sposobnost filma da balansira između šala i ozbiljnih emocionalnih trenutaka, a da pri tom ne izgubi na težini priče.
Što se akcije tiče, dolazak režisera Dejvida Liča se oseća u svakom kadru. Scene borbi su kinetičke, brutalne i perfektno koreografisane, sa jasnim uticajem njegovog rada na John Wick franšizi. Kejbl i Dedpul imaju neke od najboljih borbenih sekvenci u filmu, dok Domino koristi svoju moć na neočekivano kreativan način.
Muzika u filmu je još jedan aspekt koji doprinosi njegovom unikatnom tonu. Od klasičnih balada poput „Take On Me“ od a-ha do epskih orkestarskih tema, film koristi zvuk da naglasi kako humor, tako i emocije. Poseban biser je Celine Dion pesma „Ashes“, koja je ne samo emotivna, već i parodično uključena u film, uz urnebesni muzički spot u kojem Dedpul pleše u visokim potpeticama.
Deadpool 2 uspešno nadograđuje sve ono što je činilo prvi film izuzetnim – humor, akciju, likove i emocije. Iako možda nema isti efekat iznenađenja kao original, ovaj nastavak pruža bogatiju priču, bolje razvijene sporedne likove i još spektakularnije akcione sekvence.
Dok neki mogu smatrati da je priča ponegde pretrpana, film nikada ne postaje dosadan. Naprotiv, on se neprestano razvija i drži gledaoce na ivici sedišta – bilo da se smeju, uživaju u akciji ili čak budu dirnuti neočekivanim emotivnim momentima.
Kombinacija sjajnog scenarija, perfektne glumačke ekipe i stilske režije čini Deadpool 2 jednim od najzabavnijih filmova u superherojskoj eri.
Ocena: 9/10 – Briljantno ludilo koje se ne propušta!