
“Avengers: Endgame” (2019) – Veliko finale jedne ere kinematografije
“Avengers: Endgame” (2019) nije samo još jedan superheroj film – to je kulminacija više od decenije pažljivo građenog filmskog univerzuma, koji je od 2008. godine i “Iron Man”-a postao globalni fenomen. Režiran od strane braće Ruso (Anthony i Joe Russo), film je 22. po redu u Marvelovom filmskom univerzumu (MCU) i direktan nastavak “Avengers: Infinity War” (2018). Sa izvanrednom glumačkom postavom, emotivnim završetkom i spektakularnim akcijskim sekvencama, “Endgame” ne samo da ispunjava očekivanja publike, već ih i nadmašuje, pružajući jedno od najzadovoljavajućih kinematografskih iskustava u istoriji žanra.
Radnja “Endgame”-a započinje u svetu koji je još uvek traumatizovan događajima iz “Infinity War”-a. Thanos je pobedio – polovina svih živih bića u univerzumu je nestala, uključujući i mnoge Osvetnike. Film počinje emotivnom scenom u kojoj Clint Barton (Hawkeye) gubi svoju porodicu, što ga baca u očaj i nasilje.
Preostali Osvetnici – Tony Stark, Steve Rogers, Thor, Bruce Banner, Natasha Romanoff i drugi – pokušavaju da smisle kako da preokrenu situaciju. Kada Scott Lang (Ant-Man) izlazi iz Kvantne oblasti posle pet godina (za njega samo pet sati), donosi ideju o putovanju kroz vreme. Njihov plan je da sakupe Kamenje Beskraja iz prošlosti, vrate ih u sadašnjost i ponište Thanosov zločin.
Film se potom pretvara u spektakularnu “pljačku vremena”, gde junaci putuju kroz različite tačke MCU istorije – Bitku za Njujork (2012), Asgard (2013), Vormir, Morag i druge lokacije. Svaki od ovih trenutaka služi kao omaž prethodnim filmovima, ali i pruža likovima priliku za introspektivu i emocionalni razvoj.
Kada uspešno prikupe Kamenje Beskraja, Tony Stark konstruiše novu Infinity Gauntlet. Bruce Banner (Hulk) koristi je da vrati sve one koje je Thanos izbrisao. Međutim, zahvaljujući spletom okolnosti, verzija Thanosa iz prošlosti dolazi u sadašnjost sa svojom vojskom, što vodi u epsku finalnu bitku.
Ono što sledi je jedan od najspektakularnijih obračuna u istoriji filma. Svi Osvetnici se okupljaju, uključujući i one koji su nestali u “Infinity War”-u. Bitka dostiže vrhunac kada Tony Stark koristi Kamenje Beskraja da izbriše Thanosovu vojsku, žrtvujući sopstveni život u tom procesu. Njegove poslednje reči, “I am Iron Man”, zatvaraju krug od početka MCU-a.
Film završava dirljivim oproštajem od Tonyja Starka i emotivnom scenom u kojoj Steve Rogers odlučuje da ostane u prošlosti sa Peggy Carter, konačno pronalazeći svoj mir.
Ovo je možda najdublja i najemotivnija interpretacija Tonyja Starka u celoj franšizi. Robert Downey Jr. donosi izvanrednu izvedbu, posebno u scenama gde pokazuje očinsku ljubav prema svojoj ćerki Morgan, kao i u konačnom činu samopožrtvovanja. Njegova priča je u potpunosti zaokružena – od sebičnog milijardera do heroja koji daje svoj život za spas čovečanstva.
Steve Rogers doživljava jedno od svojih najznačajnijih putovanja u MCU-u. Od lidera koji nikada ne odustaje do čoveka koji konačno dobija priliku da živi svoj život, njegov lik prolazi kroz snažnu emotivnu transformaciju. Scena u kojoj podiže Mjolnir i uzvikuje “Avengers, assemble!” jedan je od najepskijih trenutaka filma.
Thor u ovom filmu predstavlja jednu od najneočekivanijih promena – nakon poraza od Thanosa, zapada u depresiju i gojaznost. Iako su neke scene korišćene za humor, Thorova priča o traumi i samoproučavanju nosi ozbiljne emocionalne slojeve. Njegov oproštaj od majke Frigge jedan je od najlepših trenutaka filma.
Natashina žrtva na Vormiru jedna je od najpotresnijih scena filma. Kao neko ko je čitav život tražio porodicu, ona konačno nalazi smisao u svom herojstvu.
Clint Barton prolazi kroz veliku transformaciju – gubitak porodice pretvara ga u osvetnika, ali njegov povratak među prijatelje donosi mu iskupljenje.
Iako je Thanos u “Infinity War”-u bio filozofski motivisan negativac, u “Endgame”-u je više prikazan kao destruktivni osvajac. Ipak, njegova pretnja i prisustvo su i dalje dominantni.
Braća Ruso su uspeli da balansiraju ogroman broj likova i priča, istovremeno održavajući emotivnu srž filma. Scenaristi Christopher Markus i Stephen McFeely vešto su utkali nostalgiju, akciju i humor u složenu priču koja istovremeno funkcioniše kao heist-film, putovanje kroz vreme i grandiozni ratni spektakl.
Vizuelni efekti su besprekorno izvedeni, a finalna bitka je bez premca u pogledu epske skale i koreografije. Svaka borba ima značaj, a vrhunski trenuci poput pojavljivanja Captain Marvel, Spider-Manovog bekstva sa Infinity Gauntlet-om i Iron Manove žrtve ostavljaju snažan utisak.
Alan Silvestri ponovo isporučuje maestralni soundtrack, sa ikoničnom temom “Avengers Assemble” koja dostiže vrhunac tokom završne bitke. Takođe, muzika u emotivnim trenucima, poput sahrane Tonyja Starka i oproštaja Stevea Rogersa, dodatno pojačava utisak.
“Avengers: Endgame” nije samo film – to je kinematografski događaj bez presedana. Kao završni čin Infinity Sage, uspeva da zadovolji i kritiku i publiku, isporučujući emotivno, vizuelno i narativno zadovoljavajuće finale.
Ovo je film koji se ne gleda samo očima – on se oseća srcem.
Ocena: 10/10