
“Apocalypse Now” (1979) – Remek-delo ratne kinematografije i mračna odiseja ljudske psihe
Retko koji film u istoriji sedme umetnosti poseduje toliku magnetnu moć i slojevitost kao Apocalypse Now, legendarna ratna drama koju je 1979. godine režirao Frensis Ford Kopola. Ovaj film nije samo epska priča o Vijetnamskom ratu, već i duboko filozofsko istraživanje ljudske psihe, moralne dekadencije i haosa rata, vođeno briljantnom vizijom jednog od najvećih filmskih autora svih vremena.
Inspirisan novelom Srce tame Džozefa Konrada, scenario Džona Miliusa i Kopole prati kapetana Benjamina Vilarda (Martin Šin), specijalnog operativca američke vojske, koji dobija zadatak da pronađe i eliminiše pukovnika Voltera Kurca (Marlon Brando). Kurc, nekada briljantan i perspektivan oficir, prešao je granicu razuma i postao kultna figura među domorocima u kambodžanskoj džungli, vodeći svoj sopstveni rat izvan kontrole američke komande. Vilardovo putovanje kroz reku Mekong nije samo fizičko prodiranje u srce Vijetnamskog rata, već i metafizičko putovanje u surovost ljudske duše, gde se granica između heroja i zlikovca briše.
Kopolina režija u Apocalypse Now je na nivou apsolutnog remek-dela. Njegova opsesija detaljima i perfekcionizam doveli su do jednog od najkompleksnijih produkcijskih procesa u istoriji filma. Svaka scena odiše autentičnošću i atmosferom košmara, dok kamerom Vitorija Storara film uspeva da uhvati vizuelnu poeziju haosa – od narandžastih eksplozija na nebu do dima i kiše koji obavijaju sumornu džunglu. Ikonične scene, poput helikopterskog napada uz zvuke Vagnerove Ride of the Valkyries, danas su deo kulturnog nasleđa i vrhunac audiovizuelnog spektakla.
Martin Šin u ulozi Vilarda donosi tihu, ali izuzetno intenzivnu interpretaciju čoveka koji se polako transformiše tokom svog puta. Njegova unutrašnja borba između razuma i nagona prikazana je s izvanrednom suptilnošću. Marlon Brando, iako se pojavljuje tek u završnici filma, ostavlja neizbrisiv utisak – njegov Kurc je enigmatična, gotovo mitska figura, oličenje ludila rata i moralnog kolapsa. Robert Duval kao pukovnik Kilgor unosi hipnotišuću harizmu i crni humor, izgovarajući čuvenu rečenicu: “I love the smell of napalm in the morning.” Njegova ljubav prema haosu i apsurdnosti rata dodatno naglašava atmosferu moralne erozije.
Iako se na prvi pogled može posmatrati kao „ratni film“, Apocalypse Now ide mnogo dalje od toga. On ne glorifikuje ni jednu stranu, već postavlja suštinska pitanja o ratu, moralu i prirodi ljudskog uma. Kopola razbija klasičnu narativnu strukturu heroja i zlikovca, naglašavajući da rat sam po sebi briše te granice. Likovi se suočavaju sa unutrašnjim demonima, dok ih krvavi vrtlog sukoba nepovratno transformiše.
Sniman pod ekstremnim uslovima na Filipinima, film je postao legendaran i zbog svog turbulentnog produkcijskog procesa. Kopola je ulagao sopstveni novac, Martin Šin je doživeo srčani udar, Marlon Brando je dolazio na set nespreman i sa prekomernom težinom, a oluje su uništavale scenografiju. Ipak, iz tog haosa proizašao je film koji i danas ostavlja bez daha.
Apocalypse Now nije samo jedan od najboljih filmova o Vijetnamskom ratu, već jedno od najsnažnijih i najuticajnijih filmskih ostvarenja svih vremena. Njegova hipnotišuća atmosfera, nezaboravne glumačke interpretacije i filozofska dubina čine ga filmom koji ne gubi na relevantnosti ni posle više od četiri decenije. Kopolino remek-delo je istovremeno i vizuelni spektakl i egzistencijalna meditacija, film koji ostaje urezan u svest svakog gledaoca dugo nakon odjavne špice.
Ocena: 10/10