
Recenzija filma Inglourious Basterds (2009)
Uvod
Inglourious Basterds (2009) je jedan od najpoznatijih filmova Quentina Tarantina, reditelja čiji su rad i stil često izazivali kontroverze i divljenje. Film je alternativna istorijska drama smeštena u period Drugog svetskog rata, ali s Tarantinovskim preokretima koji menjaju tok istorije na način koji se samo njemu može dodeliti.
Ovaj film je Tarantinov hommage holivudskim vesternima, spageti vesterima i ratnim filmovima, ali je takođe i sarkastičan i satiričan pogled na nasilje, osvetu i junake. Svojom dinamičnom naracijom, briljantnim dijalozima, nepogrešivim osećajem za stil, i nezaboravnim likovima, Inglourious Basterds je postao jedan od najprepoznatljivijih filmova u poslednjim decenijama. Film je osvojio osam nominacija za Oskara, uključujući najbolji film, a Christoph Waltz je za svoju ulogu osvojio nagradu za najboljeg sporednog glumca.
Radnja filma
Inglourious Basterds je podložan promenama u strukturi naracije i sastoji se od nekoliko isprepletanih priča, koje su na kraju povezane u zajedničku borbu protiv nacista. Film je podeljen na nekoliko “poglavlja”, a svako poglavlje ima specifičan ton i karakterizaciju likova.
Film otvara scena koja se odmah postavlja kao jedan od najnapetijih trenutaka u istoriji filma. Hans Landa (Christoph Waltz), poznat kao “lovac na Jevreje”, dolazi na farmu u Francuskoj tokom okupacije. Landa je hladnokrvan i manipulativan nacistički oficir, koji razgovara sa Perrierom LaPaditeom (Denis Menochet), francuskim farmerom, o tome gde se kriju Jevreji. Scena koja traje 20-ak minuta neprestane napetosti, u kojoj Landa koristi svoje verbalne sposobnosti da iznudi informacije, postavlja ton za sve što dolazi.
Landa nije samo jedan od najstrašnijih negativaca u filmskoj istoriji, već je i izuzetno duhovit i briljantan u svom manipulativnom ponašanju. Ovaj trenutak završava ubistvom Jevreja skrivenih ispod poda, ali se kasnije vraća kroz priču.
Druga glavna priča prati grupu američkih vojnika, poznatih kao “Inglourious Basterds”, koju vodi Lt. Aldo Raine (Brad Pitt). Raine je vođa komandosa koji je specijalizovan za terorističke napade na naciste. Oni koriste svoju reputaciju da zastraše neprijatelje, prepoznatljivi su po svojim jedinstvenim metodama torture, koje uključuju sečenje skalpova kao simbol svoje pobede.
Basterds su nemilosrdni i svoju misiju shvataju kao osobnu osvetu za zločine nacista. Kroz njih Tarantino istražuje temu osvete i borbe protiv zla, ali je ovo također i jedan od njegovih najkarakterističnijih filmova u kojem se nasilje i humor nalaze u kompleksnom odnosu.
Treća ključna linija priče odnosi se na Shosannu Dreyfus (Mélanie Laurent), francusku Jevrejku koja preživljava napad na svoju porodicu, dok joj SS oficer Hans Landa ubija roditelje. Ona se kasnije preseljava u Pariz, gde otvara bioskop, koji postaje ključna lokacija za planiranje osvetničke misije. Shosanna, uz pomoć svog partnera, pravi plan za zatrovanje visokih nacista tokom premijere filma “Noc u Šilingovom filmu”.
Nakon što je naučila o dolasku nacističkog vođstva u njen bioskop, ona započinje ozbiljan plan kako bi na svojoj zemlji, uz pomoć Basterds, ubila najvažnije nacističke zvaničnike.
Film kulminira u izuzetno napetoj premijeri filma u bioskopu gde dolazi sam Adolf Hitler (Martin Wuttke), kao i drugi nacistički lideri, uključujući Goebbelsa i Bormanna. Plan Shosanne i Basterdsa je da koriste bombe koje su postavili u bioskopu kako bi uništili nacističku elitu. Svi ovi planovi se kose sa jednim neočekivanim preokretom koji vodi do potpunog razaranja.
Glavne teme filma
Centralna tema filma je osveta, što je glavna motivacija za mnoge likove. Raine i njegova ekipa Basterdsa žele da osvete svoje kolege i civile, dok Shosanna želeći osvetu za smrt svoje porodice koristi svoju snalažljivost i snagu. Tarantino istražuje moralne dileme i pitanje da li je osvetu opravdana, posebno kada se gleda kroz istorijske prizme zla i nepravednosti.
Film prikazuje nacistički režim kao razbijačku i podmuklu strukturu koja mora biti uništena. Tarantino, u svom prepoznatljivom stilu, ne samo da uništava likove poput Hitlera, nego i celu nacističku mašineriju kroz kreativnu, ironičnu i brutalan način. Ovaj film je alternativna istorija – u kojoj nacisti nisu pobedili, a lideri su tragično eliminisani kroz humor, nasilje i pametan zaplet.
Inglourious Basterds je film koji namerno igra sa istorijom. Tarantino koristi ovaj film kao način da piše alternativnu istoriju, u kojoj dobri momci pobedjuju, a zli lideri ne prolaze nezapaženo. Ovo je očigledan komentar o tome kako bi stvari možda mogle izgledati kada bismo kontrolisali svoju prošlost i ispravili istorijske greške.
Glumačke izvedbe
Christoph Waltz kao Hans Landa
Waltzova uloga kao hladnokrvnog nacističkog vođe je jedan od najgenijalnijih trenutaka u filmu. Njegov lik je krvoločan, pametan, duhovit i perfidan.
Njegova scena u prologu je izuzetno napeta i postavlja temelje za njegovu dalju dominaciju u filmu.
Brad Pitt kao Aldo Raine
Pittova uloga kao vođe Basterdsa je briljantna – džentlmen sa sopstvenim kodom. Njegov sarkastičan humor i nemilosrdna borbenost donose film mnogo komičnih trenutaka, ali i tragičnih posledica.
Mélanie Laurent kao Shosanna Dreyfus
Laurentova igra je fantastična – njena uloga je emotivna, složena i snažna. Shosanna je žena koja preživljava strašnu tragediju, a zatim se ponovo uspinje da sprovede svoju osvetu sa izuzetnom inteligencijom i odlučnošću.
Režija i stil
Tarantino se ponovo pokazuje kao majstor naracije i dijaloga. On koristi svoj karakterističan stil u kojem je nasilje stilizovano, pojedini dijalozi postaju klasični, a atmosfera je istovremeno napeta i duhovita.
Film je bogat u vizuelnim detaljima – od nepopravljive patine na nacističkim simbolima do pozadine koja nosi emotivnu težinu, Tarantino koristi svaki deo filma da bi napravio svoj karakteristični filmski pečat.
Zaključak
Inglourious Basterds je film koji kombinuje istoriju, humor i nasilje na način na koji samo Tarantino može. Kroz nezaboravne likove, oštro napisane dijaloge i vrhunske glumačke izvedbe, film postavlja zlatni standard za savremene ratne trilere. Njegova alternativna istorija i sposobnost da nas podseti na važnost istorijskog pamćenja kroz filmsku umetnost čine ga jednim od najvažnijih dela 21. veka.
Ocena: 10/10 – Film koji izaziva divljenje i daje novi pogled na istoriju.