
Crna Udovica (2021) – Film između prošlosti i budućnosti Marvelovog univerzuma
Režija: Kejt Šortlend
Scenaristi: Erik Pirsn, Džek Šefer, Ned Benson
Uloge: Skarlet Johanson, Florens Pju, Dejvid Harbor, Rejčel Vajs, O-T Fagbenl, Vilijam Hurt, Rej Vinston
„Crna Udovica“ (Black Widow) iz 2021. godine predstavlja jedan od najkontroverznijih i najdiskutovanijih filmova Marvelovog filmskog univerzuma (MCU). Dugoočekivani solo film o Nataši Romanov (Skarlet Johanson) dolazi u trenutku kada je lik već doživeo svoj tragični kraj u filmu Avengers: Endgame (2019), pa se postavlja pitanje – da li ovaj film uspeva da pruži dostojan oproštaj omiljenoj heroini, ili ostavlja gorak ukus kašnjenja u Marvelovoj strategiji?
Radnja filma je smeštena između događaja u Captain America: Civil War (2016) i Avengers: Infinity War (2018). Nakon što pomaže Kapetanu Americi i Bekiju Barnsu da pobegnu od vlasti, Nataša je proglašena begunicom i primorana da se skriva. Međutim, njen život u ilegali naglo se prekida kada je kontaktira njena davno izgubljena „sestra“ Jelena Belova (Florens Pju), koja je takođe prošla brutalni program Crne Udovice.
Jelena otkriva da Crvena soba – tajni sovjetski program koji stvara smrtonosne agente – i dalje postoji pod vođstvom zloglasnog generala Drejkova (Rej Vinston). Dve „sestre“ odlučuju da ga zaustave jednom zauvek, ujedinjujući se sa svojim „lažnim roditeljima“: Aleksejom Šostakovim, poznatim kao Crveni Čuvar (Dejvid Harbor), i Melinom Vostokov (Rejčel Vajs), briljantnim naučnikom povezanim sa Crvenom sobom.
Njihova misija vodi ih do suočavanja sa Drejkovim i njegovim glavnim operativcem, Zadatkom (Taskmaster), misterioznim borcem koji može imitirati pokrete bilo kog protivnika. Film se završava spektakularnim obračunom, rušenjem Crvene sobe i oslobađanjem ostalih Udovica.
Skarlet Johanson je već godinama sinonim za Crnu Udovicu, a u ovom filmu donosi zreliju i emotivniju interpretaciju lika. Po prvi put vidimo Natašu ne samo kao hladnokrvnog špijuna i superheroja, već i kao osobu sa složenim emotivnim teretom. Ipak, neki kritičari smatraju da joj scenario nije dozvolio da u potpunosti istraži psihološku dubinu svog lika, jer je priča često usmerena na akcione sekvence.
Bez sumnje, najveće iznenađenje filma je Florens Pju, koja briljira kao Jelena. Njen sarkastičan humor, energična interpretacija i emotivna slojevitost donose svežinu filmu i jasno ukazuju na njen budući značaj u MCU-u. Njena hemija sa Skarlet Johanson je prirodna, a mnoge scene između njih dve daju srcu filma poseban ton topline i humora.
Harbor pruža zabavnu i karikaturalnu izvedbu ruskog supersoldata, koji je više parodija Kapetana Amerike nego stvarni heroj. Njegov lik donosi komične momente, ali nažalost ostaje prilično jednodimenzionalan. Iako je njegov odnos sa Natašom i Jelenom intrigantan, nedovoljno je istražen da bi imao veći emocionalni uticaj.
Vajs donosi suptilnu i inteligentnu interpretaciju Melinine dvosmislenosti – ona je istovremeno majčinska figura i naučnik koji je pomagao Drejkovom režimu. Međutim, njen lik pati od ograničenog razvoja, jer film ne istražuje dovoljno njenu moralnu dilemu.
Kao glavni negativac filma, Drejkov je prilično standardni „stripovski zlikovac“ – moćan, korumpiran i bez posebne dubine. Iako njegova uloga simbolizuje teme kontrole i manipulacije, njegov lik ne donosi ništa novo žanru.
Jedan od najočekivanijih antagonista bio je Taskmaster, borac sa sposobnošću da kopira stilove borbe drugih superheroja. Međutim, filmova interpretacija ovog lika izazvala je podele među fanovima, jer je umesto klasičnog stripovskog Taskmastera, ovde predstavljen kao Drejkovljeva ćerka Antonija, kojoj je ispran mozak. Ova narativna odluka deluje kao propuštena prilika, jer Taskmaster ostaje bez sopstvene ličnosti i motivacije.
Režiserka Kejt Šortlend unosi realističniji i špijunski ton u film, oslanjajući se na estetiku špijunskih trilera poput Bourne Identity i Mission: Impossible. Akcione sekvence su koreografisane s puno energije, a najbolji momenti su borbe prsa u prsa, poput sukoba između Nataše i Jelene.
Međutim, poslednji čin filma vraća se klasičnoj Marvelovoj formuli sa preteranim CGI efektima i eksplozijama, što umanjuje špijunsku atmosferu iz prve polovine filma. Mnogi kritičari su istakli da bi intimniji i prizemniji završetak više odgovarao priči.
Jedna od ključnih tema filma je koncept porodice – ne one biološke, već porodice koju biramo. Odnos između Nataše i Jelene istražuje bolnu prošlost i traumu, dok su Aleksej i Melina simboli moralne dvosmislenosti. Takođe, film se bavi pitanjem ženskog identiteta, kontrole nad sopstvenim telom i slobode izbora, kroz prizmu Crvene sobe i njenog programa za stvaranje Udovica.
„Crna Udovica“ je solidan Marvelov film, ali ne dostiže visine najboljih ostvarenja franšize. Iako pruža snažnu izvedbu Skarlet Johanson i izvanredno predstavljanje Jelene Belove, pati od problema generičnog antagoniste, neiskorišćenog potencijala Taskmastera i formulačkog finala.
Za dugogodišnje fanove Nataše Romanov, film je emotivni oproštaj, ali istovremeno dolazi prekasno da bi u potpunosti opravdao njen značaj u MCU-u. S druge strane, postavlja temelje za budućnost – naročito kroz Jelenin lik, koji će nesumnjivo igrati ključnu ulogu u budućim Marvelovim projektima.
„Crna Udovica“ je dobar, ali ne izvanredan Marvelov film – vredan gledanja, ali ne ostavlja dubok trag u filmskoj istoriji MCU-a.