
„Spider-Man“ (2002) – junak u mreži emocija, akcije i revolucije superherojskog filma
„Spider-Man“ iz 2002. godine, u režiji Sema Rejmija (Sam Raimi), nije samo film o poznatom Marvelovom superheroju, već i kamen temeljac modernog superhero žanra. Ovaj film, sa Tobijem Magvajerom (Tobey Maguire) u ulozi Pitera Parkera, uspeo je da redefiniše kako publika i Holivud gledaju na filmove o superherojima, postavljajući standarde koji se i danas slede.
U trenutku kada je premijerno prikazan, „Spider-Man“ je bio jedan od najiščekivanijih filmova godine, jer je Marvelov voljeni junak po prvi put dobijao visokobudžetnu, ozbiljno produciranu ekranizaciju. Iako su raniji superherojski filmovi, poput „Supermana“ (1978) i „Betmena“ (1989), već probili led, „Spider-Man“ je doneo nov nivo vizuelnog spektakla, emocija i priče sa kojom se publika lako identifikovala.
Radnja filma prati Pitera Parkera, srednjoškolca iz Kvinsa, povučenog i nesigurnog mladića koji živi sa tetkom Mej (Rosemary Harris) i ujakom Benom (Cliff Robertson). Piter je zaljubljen u svoju komšinicu Meri Džejn Votson (Kirsten Dunst), ali je previše stidljiv da bi joj priznao svoja osećanja.
Njegov život se menja iz korena kada ga, tokom školskog izleta, ugrize genetski modifikovani pauk. Ubrzo otkriva da je stekao natprirodne moći: pojačana snaga, agilnost, mogućnost da se penje po zidovima i, u ovoj verziji priče, sposobnost da iz zapešća izbacuje mrežu.
U početku, Piter koristi svoje moći iz sebičnih pobuda – kako bi impresionirao Meri Džejn i zaradio novac boreći se u rvačkom ringu. Međutim, kada iz nehata dozvoli pljačkašu da pobegne, a isti taj pljačkaš kasnije ubije njegovog ujaka Bena, Piter shvata težinu odgovornosti koju nosi. Ova tragedija postaje ključni momenat njegovog junaka – tada nastaje Spider-Man, vođen Benovim čuvenim savetom: „Sa velikom moći dolazi i velika odgovornost.“
Dok se Piter nosi sa svojim novim životom, na scenu stupa njegov prvi veliki neprijatelj – Norman Ozborn (Willem Dafoe), bogati industrijalac i otac Piterovog najboljeg prijatelja Harija (James Franco). Ozborn, pod uticajem eksperimentalnog seruma, postaje Zeleni Goblin, psihotični i opasni zlikovac koji preti Njujorku, a posebno Spider-Manu.
Tobi Magvajer donosi Pitera Parkera sa neočekivanom ozbiljnošću i emotivnom dubinom. Njegova interpretacija nije samo o junaku koji se bori protiv zlikovaca, već i o mladiću koji se suočava sa gubitkom, usamljenošću i prvom ljubavlju. Magvajer uspeva da prenese osećaj ranjivosti i nesigurnosti, ali i moralnu odlučnost svog lika.
Sa druge strane, Vilem Dafo kao Norman Ozborn/Zeleni Goblin daje jednu od najupečatljivijih izvedbi u žanru superheroja. Njegov Goblin je istovremeno zastrašujuć i tragikomičan, sa scenama koje balansiraju između ludila i inteligencije. Dafoova ekspresivna mimika i prodoran glas doprinose atmosferi horora u scenama kada se Ozborn obraća svom zlom alter egu kroz ogledalo.
Kirsten Danst kao Meri Džejn Votson donosi toplinu i ranjivost, iako njen lik ostaje uglavnom definisan kroz ulogu „devojke u nevolji“. Džejms Franko kao Hari Ozborn pruža solidan nastup, ali će njegov lik doživeti veću karakterizaciju u nastavcima.
Sem Rejmi, poznat po radu na horor filmovima („The Evil Dead“), u „Spider-Manu“ kombinuje stripovsku estetiku sa energičnim kamerama i dramatičnim kadrovima. Njegov vizuelni stil je prepoznatljiv po dinamičnim uglovima kamere i upotrebi brzih zumova, što doprinosi adrenalinskoj atmosferi akcije.
Posebno se ističu sekvence leta kroz Njujork – prvi put kada Piter testira svoje moći ljuljajući se između nebodera ostavlja gledaoce bez daha. Ove scene bile su revolucionarne za to vreme, jer su koristile inovativne CGI tehnike da bi prikazale osećaj brzine i visine.
Rejmi takođe ne zaboravlja horor korene – scena u kojoj se Ozborn suočava sa Goblinom u ogledalu ili trenutak kada Piter otkriva mrtvog ujaka Bena odišu jezivom atmosferom.
Za 2002. godinu, „Spider-Man“ je bio tehničko čudo. CGI efekti korišćeni su za spektakularne scene letenja i borbi, ali film se nije oslanjao samo na digitalne trikove. Mnogo scena snimano je uz upotrebu žičanih vratolomija i praktičnih efekata, što doprinosi realističnosti akcionih sekvenci.
Klimaktična borba između Spider-Mana i Zelenog Goblina, posebno u finalu, brutalna je i lična. Piter u toj sceni trpi ozbiljne udarce, što dodatno naglašava njegovu ljudskost i ranjivost.
Iako je film pre svega zabavan akcioni spektakl, on takođe istražuje dublje teme:
„Spider-Man“ (2002) bio je ogroman hit – zaradio je preko 820 miliona dolara na svetskim blagajnama i otvorio put za čitavu eru modernih superhero filmova. Njegov uspeh inspirisao je studije da ozbiljnije investiraju u Marvelove i DC-ijeve adaptacije, što je na kraju dovelo do stvaranja Marvelovog filmskog univerzuma (MCU).
Takođe, Tobi Magvajer ostaje za mnoge fanove „pravi“ Spider-Man, a Sem Rejmi se vratio žanru 2022. godine režirajući „Doctor Strange in the Multiverse of Madness“.
„Spider-Man“ (2002) nije samo film o superherojima – to je priča o odrastanju, odgovornosti i herojstvu. Sem Rejmi i Tobi Magvajer su stvorili verziju junaka koja i danas odjekuje kod gledalaca.
Sa snažnim likovima, emotivnom pričom, nezaboravnom akcijom i vizuelnim spektaklom, „Spider-Man“ ostaje jedan od najvažnijih filmova svog žanra. Ocena: 10/10