
“Iron Man 2” (2010) – Analiza i Kritika nastavka koji je oblikovao MCU
Film Iron Man 2 iz 2010. godine nastavak je revolucionarnog prvog dela iz 2008, koji je uspeo da redefiniše superherojski žanr i postavi temelje za čitav Marvel Cinematic Universe (MCU). Ovaj film je režirao Džon Favro, a scenario je napisao Džastin Teruks. Očekivanja su bila ogromna – prvi deo bio je i komercijalni i kritički uspeh, a sada je nastavak morao da proširi mitologiju Iron Mana, razvije njegov lik i ujedno postavi temelje za buduće filmove u Marvelovom univerzumu.
Film se suočio s velikim izazovima: ne samo da je morao da održi kvalitet originala, već je istovremeno služio kao platforma za razvoj priče o Osvetnicima (The Avengers, 2012). Upravo zbog toga, Iron Man 2 često se posmatra kao jedan od filmova u MCU koji je najviše pod pritiskom narativnog širenja.
Radnja Iron Man 2 se odvija šest meseci nakon događaja iz prvog filma. Toni Stark (Robert Dauni Džunior) javno je otkrio svoj identitet kao Iron Man, što ga čini metom kako vlade SAD-a, tako i raznih neprijatelja.
Jedan od ključnih konflikata filma dolazi iz Starkove unutrašnje borbe. Paladijum, element koji pokreće njegov Arc Reactor (uređaj u njegovim grudima), polako ga truje. Svestan da mu preostaje malo vremena, Toni počinje da se ponaša destruktivno, narušavajući svoj odnos sa Peper Pots (Gvinet Paltrou) i prijateljem Džejmsom Rodsom (Don Čidl).
Dok se bori s vlastitim problemima, pojavljuje se novi pretnja – Ivan Vanko (Miki Rurk), ruski naučnik i sin Antona Vanka, čoveka koji je nekada radio sa Starkovim ocem Hauardom Starkom. Vanko krivi Tonijevu porodicu za očevu smrt i koristi vlastitu verziju Arc Reactor tehnologije da bi stvorio oružje kojim će se osvetiti.
Na scenu stupa i Džastin Hemer (Sem Rokvel), rival Tonijeve kompanije, koji pokušava da iskoristi Vanka kako bi kreirao sopstvenu armiju Iron Man odela i preuzeo dominaciju u vojnoj industriji.
U ovom nastavku prvi put se u MCU uvodi i Crna Udovica (Skarlet Johanson), koja radi kao tajni agent S.H.I.E.L.D.-a pod maskom Tonijeve nove asistentkinje. Osim nje, upoznajemo i direktora S.H.I.E.L.D.-a, Nika Fjurija (Semjuel L. Džekson), koji Toniju daje ključne informacije o njegovom ocu i pomaže mu u nalaženju rešenja za problem sa paladijumom.
Film kulminira spektakularnim obračunom u kojem Toni i Rods, sada u svojoj War Machine oklopu, udružuju snage protiv Vanka i njegove armije dronova.
Robert Dauni Džunior ponovo donosi harizmu i šarm koji su definisali Tonija Starka. Njegova izvedba ostaje na visokom nivou – iako film ima scenarističkih slabosti, on uspeva da ih nadomesti svojim snažnim prisustvom na ekranu. Njegov humor, ali i emotivne scene (posebno one u vezi s ocem), doprinose slojevitosti lika.
Miki Rurk kao Ivan Vanko pruža intrigantnu, ali pomalo nedovoljno iskorišćenu izvedbu. Njegov lik deluje zastrašujuće u prvoj polovini filma, ali u drugom delu biva sveden na ulogu klasičnog negativca bez većeg razvoja.
Sem Rokvel kao Džastin Hemer donosi zabavan i pomalo karikaturalan prikaz beskrupuloznog biznismena. Njegova uloga je neka vrsta “zrcalne” slike Tonija Starka – ali bez njegovog genijalnog uma i šarma.
Gvinet Paltrou kao Peper Pots dobija nešto veću ulogu nego u prvom delu, ali i dalje je više sporedni lik nego ravnopravan partner Toniju.
Don Čidl je ovde prvi put u ulozi Džejmsa Rodsa, preuzevši ulogu od Terensa Hauarda iz prvog dela. Iako je Čidl sjajan glumac, mnogima je falila hemija koju je Hauard imao sa Daunijem.
Skarlet Johanson kao Natali Rašman (tj. Natasha Romanov) ostavlja jak utisak u svojoj prvoj MCU ulozi, posebno u akcijskim scenama, ali njen lik nije previše razrađen.
Semjuel L. Džekson kao Nik Fjuri ponovo donosi svoj prepoznatljiv autoritet i energiju, pripremajući teren za buduće MCU filmove.
Džon Favro se vraća kao reditelj, donoseći spektakularne akcione sekvence. Posebno se izdvaja scena u Monaku, gde Vanko napada Tonija na trkačkoj stazi. Međutim, za razliku od prvog filma, Iron Man 2 deluje pretrpan podzapletima. U pokušaju da istovremeno razvije Tonijev lik, uvede nove likove i postavi temelje za Osvetnike, film gubi fokus.
Vizuelni efekti su impresivni i nadmašuju one iz prvog dela. Oklopi Iron Mana i War Machine izgledaju odlično, a sekvence borbi su dinamične i vizuelno spektakularne.
Muzika koju potpisuje Džon Debni donosi moćne kompozicije, ali je i dalje u senci kultnog saundtreka iz prvog filma. Korišćenje pesama AC/DC doprinosi energiji filma.
Film se bavi zanimljivim temama:
Iron Man 2 je film koji uspeva da zabavi, ali ne doseže kvalitet prvog dela. Glavna mana filma je to što je preopterećen pokušajima da istovremeno bude nastavak, uvod u Osvetnike i razvoj priče Iron Mana. Ipak, Robert Dauni Džunior nosi film, a akcione scene i vizuelni efekti su na vrhunskom nivou.
Film ostaje važan deo MCU, ali nije na nivou najboljih ostvarenja franšize.