
Recenzija filma
Režija: Gaj Riči (Guy Ritchie)
Scenarijo: Gaj Riči
Glavne uloge: Džejson Flemin (Jason Flemyng), Dekster Flečer (Dexter Fletcher), Nik Moran (Nick Moran), Džejson Stetam (Jason Statham), Stiven Mekintoš (Steven Mackintosh), Vini Džons (Vinnie Jones), Leni Meklin (Lenny McLean)
Lock, Stock and Two Smoking Barrels (Podigni visoko i dve burad puše) debitantski je film britanskog reditelja Gaja Ričija, koji se, premijerno prikazan 1998. godine, istakao kao jedno od najvažnijih ostvarenja moderne britanske kinematografije. Ovaj kriminalistički triler sa primesama crne komedije i britkog humora redefinisao je gangsterski film, ostavivši neizbrisiv trag na žanr, a Ričija katapultirao u sam vrh filmskih autora.
Ono što Lock, Stock and Two Smoking Barrels izdvaja iz mora drugih krimi-komedija jeste njegov osebujan stil pripovedanja, montaža nalik muzičkim spotovima, živopisni dijalozi puni britanskog slenga, raznoliki likovi i kompleksna narativna struktura. Ovaj film je, uz Tarantinov Pulp Fiction (1994), doneo svežinu filmskoj sceni devedesetih i postavio temelj za novi talas stilizovanih gangsterskih filmova.
Radnja filma smeštena je u londonsko podzemlje i prati četvoricu prijatelja – Edi (Nick Moran), Tom (Jason Flemyng), Soap (Dexter Fletcher) i Bejkon (Jason Statham), koji se upuštaju u visokorizičnu partiju pokera sa ozloglašenim gangsterom Hatčet Harijem (P.H. Moriarty). Plan je jednostavan – Edi, kao talentovani kartaš, treba da nadigra Harija i osvoji veliku svotu novca.
Međutim, stvari ne idu po planu. Hari koristi prevaru i nameštene karte da bi Edija odveo u dug od pola miliona funti, dajući mu rok od sedam dana da isplati dug, inače će njegov otac izgubiti svoj bar. Očajni i bez novca, četvorka slučajno dolazi do informacije da grupa njihovih komšija kriminalaca planira pljačku dilera droge.
Plan je jednostavan – sačekati da kriminalci obave posao, pa im opljačkati plen. Međutim, ono što sledi je lavina nepredviđenih događaja, u kojoj se sudbine brojnih likova – kriminalaca, džeparoša, zelenaša, trgovaca oružjem i nesposobnih bandi – isprepliću u spektakularnom haosu.
Ulogu u priči igraju i dve izuzetno vredne antikvarne sačmare, čije vlasništvo se neprestano menja, izazivajući lančanu reakciju nesporazuma i nasilja. Ričijeva priča gradi se poput domina – svaka scena izaziva novu eksploziju akcije, sve dok ne dođe do neočekivanog, urnebesnog i briljantnog finala.
Gaj Riči u svom prvom dugometražnom filmu demonstrira izuzetan talenat za vizuelno pripovedanje. Njegov stil kombinuje hiperrealistične kadrove, dinamičnu montažu, ubrzane i usporene sekvence, te neprestano preplitanje više narativnih tokova. Inspirisan Tarantinom i britanskim kriminalističkim filmovima sedamdesetih, Riči stvara prepoznatljiv filmski izraz koji će kasnije dodatno razviti u svom sledećem velikom hitu, Snatch (2000).
Jedan od najupečatljivijih elemenata filma jeste način na koji Riči koristi humor u kombinaciji sa nasiljem. Umesto brutalnosti radi brutalnosti, nasilje u ovom filmu postaje deo komičnog ritma, gde apsurdne situacije i loše procene likova rezultiraju nepredvidivim ishodima.
Osim toga, Riči maestralno koristi londonski sleng i autentične dijaloge, čineći priču još živopisnijom. Svaki lik ima sopstveni, upečatljiv glas, a kombinacija genijalno pisanih dijaloga i karakternih osobenosti likova daje filmu neponovljiv šarm.
Jedan od najvećih aduta filma jeste njegova glumačka postava. Umesto holivudskih imena, Riči se odlučio za relativno nepoznate ili debitantske glumce, što je filmu dalo dodatnu autentičnost.
Muzika u filmu igra ključnu ulogu, pridodajući atmosferi i ritmu priče. Riči koristi eklektičnu kombinaciju pesama, od soul i rock klasika do modernih britanskih hitova. Numere poput “The Boss” (James Brown), “Fools Gold” (The Stone Roses) i “Hundred Mile High City” (Ocean Colour Scene) dodatno pojačavaju energiju filma.
Lock, Stock and Two Smoking Barrels nije samo film – on je kulturni fenomen. Njegov uspeh omogućio je Gaju Ričiju da postane jedan od najprepoznatljivijih reditelja svog vremena, a film je postao nezaobilazna referenca u žanru kriminalističke komedije.
Film je takođe uticao na čitav talas britanskih krimi filmova sličnog stila, uključujući Ričijevog Snatch i kasnije filmove poput Layer Cake (2004) i RocknRolla (2008). Njegova popularnost nije jenjavala ni decenijama kasnije, ostavljajući trag na mnogim rediteljima i scenaristima.
Lock, Stock and Two Smoking Barrels je film koji pršti energijom, humorom i inovativnim vizuelnim stilom. Njegova kompleksna priča, nezaboravni likovi, britak dijalog i besprekorno režirani zapleti čine ga jednim od najzabavnijih filmova devedesetih.
Ovo nije samo film o kriminalcima – to je film o lošim odlukama, sudbini, slučajnosti i snalažljivosti u svetu u kojem niko nije siguran šta će se sledeće dogoditi.
Ako volite pametne, dinamične i stilizovane krimi-komedije, ovaj film je obavezno štivo. Gaj Riči je stvorio remek-delo koje ni nakon više od dve decenije nije izgubilo ni trunku svog šarma.