
“Terminator 3: Uspon mašina” (2003) – Nastavak koji balansira između akcije i nasleđa
Režiran od strane Džonatana Mostoua, “Terminator 3: Uspon mašina” (2003) je treći deo u kultnom “Terminator” serijalu, preuzimajući štafetu od Džejmsa Kamerona, tvorca prva dva legendarna filma. Ovaj nastavak dolazi punih dvanaest godina nakon “Terminatora 2: Sudnjeg dana” (1991), jednog od najuticajnijih naučno-fantastičnih filmova svih vremena. Dok treći deo nastoji da održi nasleđe serijala, pitanje je koliko uspeva u tome i kakav pečat ostavlja na franšizu.
Radnja filma smeštena je nekoliko godina nakon događaja iz “Sudnjeg dana”. Džon Konor (Nik Štahl), sada mladić u dvadesetim godinama, živi u anonimnosti, bez doma i bez digitalnog traga koji bi omogućio Skajnetu da ga pronađe. Veruje da su on i njegova majka Sara uspeli da spreče apokalipsu, ali njegova neizvesnost i paranoja ga drže u stalnom bekstvu.
Međutim, sudbina nije tako lako promenljiva. Skajnet ipak šalje još jednog naprednijeg ubicu iz budućnosti – T-X (Kristana Loken), zastrašujući ženski terminator sposobniji i smrtonosniji od svih prethodnih. Pored toga što poseduje napredne metalne legure i tečno-metalne sposobnosti slične T-1000 iz prethodnog filma, ona je dodatno opremljena oružjem unutar svog tela, što je čini gotovo nezaustavljivom.
U poslednjem trenutku, Džonu u pomoć priskače reprogramirani T-800 (Arnold Švarceneger), model Terminatora koji već poznajemo iz prethodnih delova. Njegov zadatak nije samo da zaštiti Džona, već i njegovu buduću suprugu Kejt Bruster (Kler Dejnz), koja igra ključnu ulogu u otporu protiv mašina. Kako priča odmiče, Džon shvata da, uprkos svemu što je učinjeno u prošlosti, Sudnji dan nije sprečen, već samo odložen, a nadolazeća katastrofa je neizbežna.
Arnold Švarceneger ponovo donosi svoju prepoznatljivu ulogu Terminatora, ovog puta sa nešto manje ozbiljnosti i malo više humora. Iako je fizički u odličnoj formi, evidentno je da je prošlo više od decenije od njegovog poslednjeg pojavljivanja u ovoj ulozi. Njegova gluma je svedena i minimalistička, ali verna liku koji tumači. Pitanje je da li film uspeva da pronađe pravu ravnotežu između njegove zastrašujuće prisutnosti i komičnih trenutaka koji ponekad odudaraju od mračnog tona franšize.
Nik Štahl, u ulozi Džona Konora, predstavlja verziju ovog lika koja se razlikuje od prethodno prikazanog tinejdžerskog buntovnika u T2. Njegova interpretacija je mračnija i introspektivnija, ali ponekad deluje nesigurno u poređenju sa snažnim prisustvom Edvarda Furlonga iz prošlog filma. Iako je njegov lik ključan za priču, deluje pasivno u većem delu filma, što može otežati povezivanje sa njim.
Kler Dejnz kao Kejt Bruster unosi novu dimenziju u franšizu. Njena uloga nije samo sporedna, već je ključna za razvoj priče. Kejt je snažna, odlučna i brzo se prilagođava situaciji, a Dejnz daje dovoljno emotivne dubine kako bi njen lik bio uverljiv.
Najveće iznenađenje dolazi u obliku Kristane Loken kao T-X. Njena interpretacija je zastrašujuće efikasna, a prisustvo hladne, gotovo neljudske brutalnosti čini je dostojnim naslednikom T-1000. Iako nema istu ikoničnu zastrašujuću harizmu Roberta Patrika, njena smirenost i nepredvidljivost daju T-X poseban pečat.
Džonatan Mostou, poznat po filmovima kao što su “Breakdown” (1997) i “U-571” (2000), suočio se sa ogromnim izazovom – naslediti Džejmsa Kamerona i održati intenzitet serijala. Njegova režija je solidna u pogledu akcionih scena, ali mu nedostaje vizionarski pečat koji je Kameron uneo u prva dva dela.
Jedna od najvećih prednosti filma su akcione sekvence, posebno spektakularna jurnjava kamionima kroz Los Anđeles, koja podseća na slične scene iz prethodnih delova, ali dodaje još viši nivo haosa. Specijalni efekti su na visokom nivou za 2003. godinu, iako u nekim trenucima kompjuterska animacija deluje pomalo neprirodno u poređenju sa praktičnim efektima prethodnih filmova.
Jedan od najuočljivijih problema filma jeste promena tona u odnosu na prethodne delove. Dok su prva dva filma imala ozbiljan, gotovo horor-ton sa snažnim egistencijalnim pitanjima, “Terminator 3” unosi primetno više humora. Iako neke šale funkcionišu (poput scene sa sunčanim naočarima), druge umanjuju ozbiljnost situacije, što može delovati kao tonalni nesklad.
Još jedan ključni aspekt je odsustvo originalnog kompozitora Bred Fidela, čija je muzika definisala atmosferu prethodnih filmova. Marko Beltrami preuzima dužnost komponovanja muzike, ali njegova partitura ne dostiže ikoničnu prepoznatljivost prethodnih dela, što dodatno doprinosi utisku da filmu nedostaje prepoznatljiv identitet.
Iako “Terminator 3” pokušava da se bavi pitanjima sudbine i slobodne volje, kao što su to činili prethodni delovi, njegova poruka je pesimističnija. Umesto ideje da se budućnost može promeniti, film naglašava da je Sudnji dan neizbežan, samo odložen. Ova promena može delovati cinično, ali istovremeno dodaje ozbiljnost završetku filma, koji iznenađuje i ostavlja jak utisak.
“Terminator 3: Uspon mašina” je solidan akciono-sajberpank film, ali ne doseže visine svojih prethodnika. Dok nudi spektakularne akcione scene i povratak Arnolda Švarcenegera, nedostatak originalnog vizionarskog pristupa, tonalni nesklad i slabiji karakterizacija Džona Konora umanjuju njegovu emotivnu dubinu.
Za one koji traže adrenalinsku zabavu, film pruža dovoljno eksplozija, jurnjava i borbi, ali za dugogodišnje fanove “Terminator” franšize može ostaviti osećaj da mu nedostaje ono što je prva dva dela učinilo ne samo blockbusterima, već i kinematografskim klasicima.
Ocena: 7/10