
Vrisak (Scream, 1996) – Kultni slasher koji redefiniše horor žanr
Režija: Ves Krejven
Scenario: Kevin Vilijamson
Uloge: Niv Kembel, Kortni Koks, Dejvid Arket, Skit Ulrih, Metju Lilard, Rouz Mekgauan, Džejmi Kenedi, Džoniju Dep… pardon, mislim na Liv Šrajbera.
Kada je Vrisak izašao 1996. godine, horor žanr je već neko vreme bio u krizi. Slasher filmovi su postali predvidljivi, sa beskrajnim nastavcima u kojima su serijske ubice ubijale stereotipne tinejdžere na gotovo identičan način. Onda je došao Ves Krejven, majstor strave, i Kevin Vilijamson, scenarista sa svešću o tome koliko je žanr postao izrabljen. Njihov film nije samo oživao slasher, već ga je redefinisao, igrajući se sa očekivanjima publike i mešajući horor, misteriju i metahumor na način koji do tada nismo videli.
Radnja filma prati Sidni Preskot (Niv Kembel), srednjoškolku koja pokušava da se oporavi od ubistva svoje majke, ali se ubrzo nađe na meti misterioznog ubicu poznatog kao Ghostface. Ubistva se nižu, a Sidni i njeni prijatelji – među kojima su njen dečko Bili (Skit Ulrih), njen ekscentrični drug Stju (Metju Lilard), oštroumni filmski fan Rendi (Džejmi Kenedi) i njena najbolja drugarica Tejtum (Rouz Mekgauan) – pokušavaju da otkriju ko stoji iza maske.
Iako Vrisak deluje kao klasičan slasher, ono što ga izdvaja jeste način na koji likovi komentarišu pravila žanra u kojem se nalaze. Rendi objašnjava kako se preživljava u horor filmu (nema seksa, nema alkohola, i nikada ne reci „vratiću se odmah“), ali i pored toga, niko nije zaista siguran.
Film se poigrava očekivanjima publike od samog početka – u jednoj od najpoznatijih uvodnih scena u istoriji horora, Dru Barimor, tada najveće ime na plakatu, ubijena je u prvih deset minuta filma. Ovaj šokantni uvod odmah daje ton: u ovom filmu niko nije siguran.
Ves Krejven je bio poznat po tome što je voleo da eksperimentiše sa hororom, bilo kroz brutalne filmove poput The Last House on the Left (1972), psihološki uznemirujuće priče poput The People Under the Stairs (1991), ili kroz metakomentar u Novi Košmar Ves Krejvena (1994). Vrisak je bio njegova kruna – film koji je uzeo sve što znamo o hororu i izvrnuo ga naglavačke.
Režija je izuzetno napeta, a Krejven savršeno balansira između humora i strave. Svaka scena sa Ghostfaceom je snimljena sa osećajem neizvesnosti – ubica ne deluje natprirodno, već kao neko stvaran, neko ko se sapliće, udara, promašuje. To ga čini realističnijim i zastrašujućim.
Osim toga, Krejven koristi neobične uglove kamere, dinamične pokrete i igru svetla i senke kako bi pojačao paranoju. U nekim trenucima, koristi i klasične tehnike napetosti, kao što su dugi kadrovi u kojima likovi otvaraju vrata, dok publika zna da se iza njih možda nešto skriva.
Jedan od ključnih razloga zašto Vrisak funkcioniše tako dobro jeste to što su njegovi likovi slojeviti i zanimljivi. Sidni Preskot je jedna od najboljih finalnih devojaka u istoriji horora – ona nije pasivna žrtva, već borac. Niv Kembel donosi ulogu sa emotivnom dubinom, prikazujući Sidni kao devojku koja je istovremeno ranjiva i hrabra.
Kortni Koks u ulozi ambiciozne novinarke Gejl Vezers donosi energiju i cinizam, dok Dejvid Arket kao nespretni policajac Djuji dodaje humor, ali i toplinu. Džejmi Kenedi kao Rendi je oličenje svakog horor fana – on je publika unutar filma, neko ko zna kako stvari funkcionišu, ali mu to ne pomaže da izbegne opasnost.
Poseban aplauz zaslužuju Skit Ulrih i Metju Lilard, koji igraju na granici ludila. Njihove izvedbe su nepredvidive i karizmatične, a finalni preokret u filmu čini ih još upečatljivijim.
Kevin Vilijamson je stvorio jedan od najpametnijih scenarija u horor žanru. Dijalozi su brzi, duhoviti i puni referenci na druge horor filmove. Film se ne samo ruga klišeima, već ih koristi protiv publike – igra se sa njihovim očekivanjima i stalno nas tera da preispitujemo ko bi mogao biti ubica.
Najbolji primer ovoga je scena u kojoj Rendi objašnjava pravila horora, dok se u pozadini dešava upravo ono što on opisuje. Takav nivo samosvesti je nešto što je u to vreme bilo revolucionarno.
Nakon uspeha Vriska, horor je doživeo renesansu. Film je inspirisao čitavu novu eru slashera, uključujući Znam šta si radila prošlog leta (1997), Urban Legend (1998), Final Destination (2000) i mnoge druge.
Takođe, Vrisak je doneo i franšizu koja je do danas iznjedrila više nastavaka. Iako nijedan nije nadmašio original, svaki je dodao nešto novo žanru.
Vrisak nije samo jedan od najboljih horor filmova 90-ih – on je jedan od najboljih horor filmova svih vremena. On je pametan, duhovit, zastrašujuć i nepredvidiv. Ves Krejven i Kevin Vilijamson uspeli su da stvore film koji se igra sa očekivanjima, ali i dalje pruža napetost i šokantne preokrete.
Ako ga niste gledali – šta čekate? Ako jeste – znate da je vredan ponovnog gledanja.
Ocena: 10/10