
Recenzija filma “The Girl Who Kicked the Hornet’s Nest” (2009)
Film The Girl Who Kicked the Hornet’s Nest (2009), u režiji Daniela Alfredsona, treći je deo trilogije zasnovane na bestsellerima Stiega Larssona – Millennium seriji. Nastavak filma The Girl with the Dragon Tattoo (2009) i The Girl Who Played with Fire (2009) pruža završetak epske priče o Lisbeth Salander (Noomi Rapace) i novinaru Mikaelu Blomkvištu (Michael Nyqvist). Ovaj film, kao i prethodna dva dela, nudi složenu, napetu i emotivnu naraciju koja ne prestaje da fascinira i angažuje gledaoce.
Radnja filma The Girl Who Kicked the Hornet’s Nest usmerena je na Lisbeth Salander, koja se nalazi u bolnici nakon što je preživela pokušaj ubistva od strane svog oca, a ujedno je suočena sa optužbama za ubistvo dva čoveka. Sada mora da se bori za svoj život i budućnost, dok njen slučaj dolazi pred sud. Takođe, film detaljno istražuje duboku i zle strukture moći unutar švedskih vlasti i sigurnosnih agencija koje su povezane s njenom prošlošću. Kroz likove i njihove sudbine, film se bavi temama kao što su sistemska korupcija, zlostavljanje i borba za pravdu. Pored toga, film se bavi i pitanjem istine, sa svim moralnim dilemama koje dolaze sa razotkrivanjem skrivenih, zastrašujućih tajni.
Lisbeth Salander je još uvek junakinja koja se bori sa svojom prošlošću, duboko povređena i izmanipulisana, ali njena snaga i borbenost prožimaju celu radnju. Njena borba ne predstavlja samo lični okret, već i borbu protiv društvenih i političkih sila koje pokušavaju da je ućutkaju i unište.
Film je složen i metodološki zahtevan. Prva dva dela trilogije postavljaju temelje za sve što sledi u ovom završnom delu. Iako film može da deluje kao izuzetno intelektualno izazovan, u isto vreme pruža emocionalnu dubinu koja ga čini lako pristupačnim gledaoce koji nisu nužno upoznati sa sveobuhvatnim književnim temeljem trilogije.
Režija Daniela Alfredsona uspešno ujedinjuje sve elemente trilogije i stvara napetost kroz pažljivo tempirane scene, uz održavanje vizuelnog stila koji je već postavljen u prethodnim filmovima. U njegovoj režiji film zadržava mračnu i suzdržanu atmosferu, koja se temeljno oslanja na stvoren svet oko likova. Alfredson je majstorski izgradio atmosferu koja preplavljuje gledaoce, stalno ih podsećajući na kompleksnost likova i njihovih odnosa.
Izvedbe glumaca, naročito Noomi Rapace kao Lisbeth, ostaju jedno od najistaknutijih kvaliteta trilogije. Rapace je nevjerojatno uverljiva kao žena koja, uprkos svim nepravdama koje je zadesile, ostaje izuzetno snažna i sposobna da se bori za pravdu. Njena interpretacija lika Lisbeth Salander je toliko duboka i intenzivna da je ona postala jedna od ikona modernog kinematografskog junaka. Michael Nyqvist kao Mikael Blomkvist, takođe, donosi duboku emotivnu snagu u svoj lik, naglašavajući koliko je važno imati moralne temelje i boriti se za istinu, čak i kada to znači suočavanje sa sistemom koji je duboko ukorenjen u korupciji.
Ujedno, u ovom delu trilogije je i blistava izvedba Joana Ruy, kao preteći lik Zalachenka, koji dodatno komplikuje i razrađuje duboku mrežu političke zavere koja okružuje Lisbeth. Takođe, značajan je i lik Nils Bjurman (Peter Andersson), koji nastavlja da bude prijetnja Lisbeth, podsećajući nas na jezive trenutke iz prošlosti.
Estetika filma je jednostavna, ali efektivna. Iako se film većinom dešava u mračnim i sumornim prostorima – bolnice, kancelarijama, suđenjima – kamera snima svaki detalj sa preciznošću i pažnjom koja stvara pritisak i napetost. Kinematografija je suzdržana, ali ona dodatno doprinosi stvaranju ozbiljne atmosfere, što omogućava gledalcima da budu u potpunosti uronjeni u priču. Svi detalji, od bojama do svetlosnih kontrasta, u funkciji su naracije i karakterizacije likova.
Film se bavi centralnim pitanjem pravde i odgovornosti. Pored toga što su likovi suočeni sa ličnim borbama, ona je i bitka sa koruptivnim sistemima. Tokom filma, otkrivamo detalje o političkoj mašineriji koja je direktno odgovorna za progon Lisbeth i njene traume. Iako film ne daje jednostavne odgovore, on jasno prikazuje sistemsku nepravdu, kao i snagu koju pojedinac može da ima u nastojanju da je iznese na svetlost dana.
Film The Girl Who Kicked the Hornet’s Nest je izuzetno dinamičan i duboko emocionalan završetak trilogije. Kroz svoju usmerenu radnju, snažne likove i intriganatnu naraciju, film uspešno zaokružuje priču o Lisbeth Salander, njenim borbama i težnjama za pravdom. On postavlja važno pitanje – šta je prava pravda i može li pojedinac da je postigne unutar društvenih i političkih normi koje su postavljene da ga spreče. Iako film može da bude težak i zahtevan, on u isto vreme pruža izuzetno zadovoljavajuće emotivno i intelektualno iskustvo.
Za sve ljubitelje trilogije, kao i za one koji traže duboku, snažnu priču o borbi za pravdu, The Girl Who Kicked the Hornet’s Nest je neizbežan film koji zaslužuje da bude gledan.